Čekajući teatar 11

Pozdrav svim ljubiteljima pozorišta, filma i svega između! I ovaj mesec započećemo mjuziklima, ako ništa drugo oni imaju pesmu i igru kada postavljaju teška pitanja. Kasnije ćemo prelaziti sa teme na temu kao skakač u šahu, u nameri da popunimo praznine u ovom spektru istorije umetnosti.

Svini Tod, berberin iz pakla (Sweneey Todd) 2007.

u režiji Tima Bartona

Ovde imamo primordijalno delo koje je mnogo puta adaptirano prvo na papir pa na scenu pa i na platno. Sve je krenulo iz petparačkog horora viktorijanskog doba i za ovih 170 godina preraslo je i u fenomen i u legendu.

Primesa „Svini Toda‚‚ je krajnje jednostavna. To je „Grof Montekristo‚‚ prilagođen potrebama novog žanra, horor literature, koji se stvarao u Viktorijanskoj Engleskoj na čelu sa autorima kao što su Edgar Alan Po, Mari Šeli, Bram Stoker...

Ovo je takođe i poslednji značajan film Tima Bartona a pretposlednji njegov kvalitetan. Barton je svoju verziju za film adaptirao od Brodvejske predstave iz 1973. i kao neko ko je iskreni ljubitelj i gotike i horora, briljirao je u tome.

Ova priča i njene kasnije adaptacije, naravno imaju svoje probleme ali oni su ponajviše ljudske prirode. A to je: Zašto je zabavnije gledati serijskog ubicu-koljača, kanibala-kuvaricu i ostale zlikovce nego dvoje mladih i zaljubljenih? Zašto je lakše pisati o zlu nego o ljubavi? Da li je problem u ljudskoj prirodi ili u nasleđu starom dve hiljade godina?