I ne znam koji vrag baš tad dade
Pa mu jabuka na glavu pade
Možda je udarac toliko jak bio
Pa se od njega odmah opametio.
Tad mu brzo vijuge počeše da rade
Pa prvi, drugi zakon dade
Mislio je da će nam biti mila
Zemljina teža i gravitaciona sila.
I ne znam da li je tad mogao znati
Da će fizika mnoge ukopati
Da će zbog zemljinog ubrzanja
Mnogo djece razred da ponavlja.
Ne znam je li bio usamljen ili dokon
Pa je želeo svjetski naklon
Ili je Isak Njutn htio malo slave
Da mu se dive, da ga veličaju i hvale
Priznajem njegovu veličinu i djela
Mada mi nikad nisu sjela
Zbog njih mi u glavi zbrka
A kontrolni najavljen pa me hvata frka.
A onda mi na um pade ideja luda
Zašto da ne vjerujem u čuda
I ja bih pod jabuku mogao sjesti
Možda će i mene po glavi oplesti.
Možda ću i ja tad neku silu otkriti
Titulom naučnika se okititi
Pisati formule i zakone prave
Možda i mene u one knjige stave.
I dok tu jabuku da padne vrebam
Ne znam da li ja to trebam
Ne treba meni slava iz objesti
Ako ipak padne, ja ću je pojesti.