Čekajući Teatar 23
Film koji imamo za danas je toliko aktuelan da smo imali dileme odakle da počnemo. Mogli smo da istražujemo motiv zlostavljanja dece ili položaja religije u modernom društvu, ali te teme su toliko problematične da ne mogu stati u članak već im je potrebna cela knjiga. Zato smo se opredelili da istražimo temu koja danas muči svakog od nas, to je osećanje sumnje i ujedno i naslov našeg filma.
Sumnja (Doubt) 2008, u režiji Džon Patrik Šejnija
U ovom filmu imamo interesantan momenat a to je da je autor izvorne drame, po kojoj je film rađen, ujedno i autor adaptiranog scenarija i režiser filma. To ume često da bude pogubno za film, kada se u delu koje ima toliko elemenata nametne samo jedna autorska figura, ali ovde se to nije desilo, prvenstveno zato što je izvorni tekst izvanredan, bez i jedne suvišne reči. Kada tome dodamo i vrhunsku glumačku ekipu nije uopšte neobično to što je film nominovan za pet oskara.
Ovaj film, stvoren pre nešto više od decenije, na neki način u sebi krije manifest našeg vremena. Ovo je doba promene u ljudskoj svesti, istorijski gledano to je doba najgore za život. Vreme kada su stara pravila i bogovi mrtvi i ne važe a novih nema. Vreme kada autoriteta ima toliko, ali svi su loši. Na kraju krajeva, živimo u vremenu gde se sumnja i u najveću elementarnu istinu pa imamo i ljude koji veruju u ravne zemlje i Anunaki vanzemaljce koji nas drže robovima da bi krali naše zlato. Pa onda nije ništa čudno kada čovek ne veruje bližnjem svome, da u njemu učitava najgore osobine na koje je čovek sposoban. „Čovek je čoveku vuk.“ reče čovekovuk pa proždra komšiji ovce. Lekovi za to jesu kultura i civilizovanost ako ljubavi već nema.
Urednik dramskog programa Nemanja Petronijević