Čekajući teatar- deveti deo
Čekajući teatar devet
Danas ćemo se, kao i predhodnih nedelja, baviti delom koje je nastalo na pozornici a zatim preselilo na film. Ovog puta u pitanju je delo koje se u jednoj bitnoj stvari razlikuje od svakog predhodno pomenutog: loše je. Toliko je loše da pruža nesreću i ostavlja traume. Normalan gledalac ustuknuo bi pred takvim ostvarenjem, ali teoretičar će svakako pohrliti da ga vidi. Na kraju krajeva, uopšte nije lako napraviti ovoliki promašaj od jednog interplanetarnog hita kakvo je originalno scensko delo bilo.
Mačke (Cats) 2019 u režiji Toma Hopera
Idejni tvorac i kompozitor „Mačaka“ na sceni je ujedno i otac modernog mjuzikla, Andrju Lojd Veber a ovo delo njegov je prvenac i manifest. Veber je ideju za mjuzikl preuzeo iz zbirke pesama T.S. Eliota i koncept mu je bio delo sačinjeno samo od pesama koje će nedostatak fabule popuniti vrhunskim songovima, koreografijom, scenografijom, kostimima, glumačko pevačkim talentom, energijom i čistim scenskim šarmom. Mjuzikl je dočekao premijeru 1981 i od tada pa sve do dana današnjeg ostao je hit koji broji po desetine hiljada izvođenja i milijarde dolara zarađenih od karata širom sveta.
Ali šta je onda pošlo po zlu u adaptaciji na velike ekrane?
Odgovor je sve, baš sve.
Pozornica je mesto koje neumitno poseduje magiju, prisnost između gledaoca i glumca na sceni jedan je od osnovnih postulata koje teatar nosi još iz antičkih vremena. Pred pozornicom, spreman si da poveruješ u sve, onog čega nema, tvoj um će nadomestiti. Film ima drugu magiju, on kao forma pruža celokupan audiovizuelni ugođaj i ako je loš, gledalac filmu prosto ne veruje. Film je prvo nečitak što je već katastrofalno jer jedino što mu ostaje su desetina nekoherentnih pesmica. Drugo, vizuelno, film je u najboljem slučaju loš a u najgorem nesnosan, nepodnošljiv. Montaža stvara trajne ožiljke na očima a efekti su, prosto rečeno, ružni. Treće, samim tim i poslednje koje ćemo navesti (ne i poslednje) je da je svet mačaka na pozornici hiperaktivan, pun života i nade, u filmu taj svet je samo bizaran, na momente odvratan i depresivan, depresivan, depresivan. Jedina nada koju gajiš tokom filma je da će završiti. Ko to želi uopšte da gleda?
Tako da danas imate negativnu preporuku: ne gledajte ovaj film, vratite se originalnom delu koje stvarno zaslužuje pažnju.