EVROPSKA NOĆ ISTRAŽIVAČA 2020. Najveća naučna žurka ove godine u virtuelnoj ravni
Fakultet za fizičku hemiju i Institut za molekularnu genetiku i genetičko inžinjerstvo Univerziteta u Beogradu, uz podršku gimnazije Vuk Karadzić iz Trstenika (za srednje) i Kulturnog centra Kruševac (za osnovne škole), realizovali su video takmičenje u okviru projekta Evropska noć istraživača 2020 – SCIMFONICOM (Science in Motion for Friday Night Commotion).
Video snimci su postavljeni na sajtu youtube kanala https://www.youtube.com/channel/UCqhQ6HSFh01sEvy_-kiA9gw,na sajtu nocistrazivaca.rs i na stranicama gradova Kruševac, Trstenikк, Pribojј, Prijepolje i Nova Varoš https://www.nocistrazivaca.rs/programi2020/udru%C5%BEi_se_sa_naukom/403.
Kategorija A – srednje škole
Odabrani eksperimenti
- Lazar Krstić, Mateja Mičić i Filip Nedeljković
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Iva Pantić
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Vukašin Garović, Neda Jaćović i Andrej Jovanović
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Matija Đorđević i Mlađan Simić
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Viktor Stepanović, Kara Radić i Viktor Nedeljković
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Aleksandar Pejović, Ana Digić i Anita Starčević
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Bojana Mihajlović, Anđela Čomagić i Anđela Jovanović
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Bogdana Jovanović, Đurđa Stevanović i Juca Jovanović
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Nikola Bataćanin, Sara Radovac i Anastasija Andrejić
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Milica Jevtić i Stanislava Obradović
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Dunja Bošković i Stevana Stevanović
Gimnazija Vuk Karadžić, Trstenik
- Marija Šljuka, Andjela Korunović i Elma Tirak
Gimnazija Priboj
- Sara Cincović i Lana Matić
Gimnazija Priboj
- Anel Kašić i Njegoš Gole
Mašinsko-tehnička škola, Priboj
- Vuk Dukanac, Mikajlo Madžarević i Mile Madžarević
Mašinsko-tehnička škola, Priboj
Kategorija B – Osnovne škole
Odabrani eksperimenti
- Maša Zečević i Luka Milošević, Nastavnica Jovana Dumić
OŠ Živko Ljajić, Nova Varoš
- Anastasija Milovanović, mentori: Olivera Kolarić i Verica Sokolović
OŠ Brana Pavlović, Kruševac
https://www.youtube.com/watch?v=E2YdxGGRFxM&feature=youtu.be
- Filip Sekulić, mentor Olivera Kolarić
OŠ Brana Pavlović, Kruševac
https://www.youtube.com/watch?v=88tpikFzvqc&feature=youtu.be
- Miloš Petrović, Aleksa Stojadinović i Trifun Đorđević, nastavnica Sunčica
Aganatović
OŠ Velizar Stanković Krčagin Veliki Šiljegovac
- Milica Petrović, Sara Krstić i Teodora Đorđević, nastavnica Sunčica Aganatović
OŠ Velizar Stanković Krčagin Veliki Šiljegovac
MASTER CLASS - PISANA FORMA, 2020.
TREĆE MESTO
Danica Radosavljević
OŠ Đura Jakšić
Jelašica
NE ZNAM
Ponekada ujutru
na jednom salašu
jedno malo stado
ide ranije na pašu.
Sakupe se ovce,
putem malo dremaju,
same one pasu
jer pastira nemaju.
Kad su jutra hladna
i dođe zima prava,
pastir stalno kasni,
malo duže spava.
Kad neka ovca zakasni,
spava malo više,
on ih redom prebroji,
na tarabi zapiše.
Stvarno ne znam zašto
takve priče kruže
da pastiri zimi
spavaju sve duže.
MASTER CLASS - PISANA FORMA 2020.
DRUGO MESTO
Miroslava Milovanović
OŠ Slobodan Bajić Paja
Novi Karlovci
Ne znam
Ne znam da li treba
Da držim dijetu,
Ili da se opustim
Kao pčela na cvetu,
Da pustim brige
Niz vetar da odu,
Pa da u hrani opet
Osetim slobodu.
Ne znam zašto auto ne mogu
Da vozim već sada,
Svi mi kažu:,,Još si mlada''.
Kočnica, kvačilo, gas,
A kada krenem čujem povike:
,,Bože, spasi sve nas''.
Ne znam zašto se ljudi pored
Svojih vlastitih imena
Vole da krste imenima raznim,
Pa međusobno pljušte nadimci
,,stoko'', ,,kretenu'', ,,idiote'',
Dođe mi da se pokrijem
Od sramote.
Ne znam da li je
Moja mama u pravu
Kada kaže da svakakvim
Glupostima punim glavu,
YOUTUBERI, CHALLENGE
I razni klipovi.
Lastiš, vije, žmurke ˗
Sad su samo mitovi.
Ne znam zašto
Postoje nesrećne ljubavi
I zašto me ne gleda
Onaj dečak plavi,
Kada ja samo u njega zurim,
I srce mi kuca sve jače i jače,
I onda počne da preskače,
A crvena boja pokrije mi lice,
Bar se tad ne vide moje bubuljice.
Ne znam u kom pravcu
Ovaj život ide,
Tabu tema nigde nema,
Sada svi sve vide,
Hiperaktivno, moderno,
Ničeg se ne stide.
Ne znam da li se nazire
Kraj ove pesme,
A reči iz mene naviru
Kao voda iz česme.
Ali, ograničena sam ja,
Sa lista dva,
A još mnogo stvari
NE ZNAM JA.
MASTER CLASS - PISANA FORMA
-
PISANA FORMAPRVA NAGRADAHaris HalibašićŽivince BIHNe znamI ne znam koji ga je đavo tjeroPa je baš pod jabuku sjeoI umjesto da legne i uživaZanimalo ga je zašto se sve zbiva.
-
I ne znam koji vrag baš tad dadePa mu jabuka na glavu padeMožda je udarac toliko jak bioPa se od njega odmah opametio.Tad mu brzo vijuge počeše da radePa prvi, drugi zakon dadeMislio je da će nam biti milaZemljina teža i gravitaciona sila.I ne znam da li je tad mogao znatiDa će fizika mnoge ukopatiDa će zbog zemljinog ubrzanjaMnogo djece razred da ponavlja.Ne znam je li bio usamljen ili dokonPa je želeo svjetski naklonIli je Isak Njutn htio malo slaveDa mu se dive, da ga veličaju i hvalePriznajem njegovu veličinu i djelaMada mi nikad nisu sjelaZbog njih mi u glavi zbrkaA kontrolni najavljen pa me hvata frka.A onda mi na um pade ideja ludaZašto da ne vjerujem u čudaI ja bih pod jabuku mogao sjestiMožda će i mene po glavi oplesti.Možda ću i ja tad neku silu otkritiTitulom naučnika se okititiPisati formule i zakone praveMožda i mene u one knjige stave.I dok tu jabuku da padne vrebamNe znam da li ja to trebamNe treba meni slava iz objestiAko ipak padne, ja ću je pojesti.
MASTER CLASS - Међународни фестивал хумора и сатире ЗЛАТНА КАЦИГА за младе до 18 година
Međunarodni festival humora i satire „Zlatna kaciga“ je manifestacija iz oblasti kulture čiji cilj je negovanje svih formi humorno-satiričnog stvaralaštva, karikature, stripa i pisane forme.
Pored konkursa za odrasle, Festival raspisuje i međunarodni konkurs za mlade do 18 godina. Кonkurs ima tri kategorije: karikaturu, strip i pisanu formu ( kratka priča, pesma, aforizam).
Najveća motivacija i afirmacija mladih koji učestvuju na konkursu je upravo Master klas gde učesnici imaju prilike da se usavrše, steknu nova znanja o karikaturi i stripu naravno i da se upoznaju sa teorijskim znanjima iz oblasti komedije i satire, uvežbaju pisanje poezije i proze sa komičnim i satiričnim sadržajem uz pomoć stručnih predavača.
Опширније...ČEKAJUĆI TEATAR 26
Pozdrav draga online publiko, odmah da Vam kažemo, nećemo danas pričati o maskama kako je najavljeno. To ćemo ostaviti za 28. novembar i Noć pozorišta, ali ovo danas jeste neka vrsta specijala, dvadeset šesti nedeljni članak, dakle ima već pola godine kako se pišemo i čitamo i hvala Vam na vašem odobravanju, potrudićemo se da vedrog duha pregazimo celu ovu krizu. No haj’mo preći na sam film jer je zapravo dobar.
Srećni dani (Schastlivye dni) 1991 u režiji Alekseja Balabanova
Ovo je prvi dugometražni Balabanov film iz koga se odmah videlo da je talentovan mladi umetnik sa snažnim izražajem i autentičnom poetikom. Film “Srećni dani” je adaptacija istoimene drame Semjuela Beketa ali je ujedno i mnogo više i mnogo manje od toga. Za početak, poznavalac Beketovog dela verovatno ne bi ni prepoznao dramu kroz film bez prethodnog predznanja, Balabanov uzima ovo delo i pridodaje mu druga dela iz Beketovog univerzuma (Kraj partije, Prva ljubav, Pregrubo za pozorište) stvarajući svet nalik svetu Marvel ili DC heroja gde možemo sresti likove raznih stripova u zajedničkoj fabuli. Pored samog Beketa, u filmu možemo iznaći uticaj još jednog velikog autora i gromade ruske književnosti, to je Danil Ivanovič Harms čiji se uticaj vidi u svakom Balabanovom filmu (Koliko se Tolstoj vidi u Tarkovskom a Ibzen u Bergmanu).
Balabanov, koliko god da je oduzeo spoljnih elemenata iz drame “Srećni dani”, suštinu je ostavio. U izvornom delu, jedva da imamo dva glumca od kojih je jedan centralan, zakopan na sred scene i polako tone, nemoćan da išta uradi do da pretresa svoj prošli život. U filmu centralni lik nema prošlost, samim tim nema šta ni da pretresa, on želi da je statičan ali mu tok radnje na daje mira te stalno beži, ali potonuće je svakako tu, duhovno, ne fizičko. U odnosu na Beketovu čistu apstrakciju apsurda, Balabanov film koketira sa socrealizmom i ruskom školom pričanja priče.
Sledeće nedelje napravićemo malu pauzu sa člankovima o filmu i stripu, vidimo se u decembru kada je idealno za ćebe i strip ili film.
Urednik dramskog programa Nemanja Petronijević
UMETNOST STRIPA
Umetnost Stripa Br. 9
Ovog puta Vas sa našim stripom vodimo u Japan. U pitanju je delo dvojce umetnika, pisca Kazuo Koike i crtača Goseki Kodžime. Prvi broj je objavljen 1970. godine i uticaj koji je izvršio na umetnike stripa i filma u poslednjih 50 godina ne može se pobrojati.
Usamnjeni vuk i Štene
Ovo je istorijski strip o poznom Edo periodu (okvirno 1850-1870) sa samurajskom tematikom i pritom je objektivno remeg delo. Do sada u ovom članku nismo imali prilike da pričamo o stripu koji deli autorstvo, iako je to najčešći slučaj danas, na primeru ovog dela možemo videti kako to izgleda kada umetnici imaju poverenje i poštovanje jedan u drugoga a i talenat da iznesu svoju viziju. Sa jedne strane imamo pisca čije je poznavanje Japanske kulture, religije, istorije, tradicije, književnosti i filozofije zapanjujuć, koji pritom ima osećaja za dramski momenat da mu svaki dramaturg pozavidi a sa druge strane imamo crtača koji je ovim stripom napravio revoluciju u kadriranju, čiji crtež duboko ponire osećanja likova. Sve je crtano ugljenom i tušem, crtež je naizgled sirov a zapravo je duboko stilizovan. Surove slike savršeno transponuju surovu priču o svetu koji je razoren ratovima, bedom i glađu. Ispod tog vela surovosti krije se čista poezija, svedena haiku ali ništa manje poezija, atmosfera kojom ovaj strip odiše pruža magiju nalik bajci.
Sama priča počinje krajnje ikonografski. Samuraj, koji se zarad osvete odriče imena i časti da bi bio surovi ubica, vodi svog dvogodišnjeg sina sa sobom iz misije u misiju duž feudalnog Japana. Delo će se kasnije i proširivati i razvijati, u pitanju je višedecenijsko stvaralaštvo i sveukupno manga ima oko 9600 strana, što će radovati sve manga fanatike jer dovoljno je zanimljivo da se, ko ima vremena, može ga pročitati u jednom dahu.
Urednik dramskog programa Nemanja Petronijević